Dupli photo week 12. - 25.08. i jedna reklama na kraju posta :D

Ne volim nedjelje.

Ružno je vrijeme i jedine aktivnosti danas su mi zujanje po netu, čitanje knjige i klopanje.

Osjećam se trulo i kao da sam u zatvoru.

Želim snijeg.

Grudanje.

Trnce u prstima kada se dođe u toplinu stana.

Šuškanje pod dekom uz topli čaj ili čokoladu.

Gledanje filmova.

Božićne kolače.

A tek je kraj 8. mjeseca.

I tako.

Photo week, opet dupli.

I uvijek će biti dupli, svaki drugi tjedan bit će ovakav post.

Ne želim imati samo ovakve postove, a to se dogodilo.

Par tjedana nisam imala ništa drugo osim svojih svakodnevnih fotki.

A to ne želim.

Ovako će se barem zalomiti između koji normalni post :)

Sve sam pojela.

SVE.

I nije mi žao.

Robbijev koncert.
Imam osjećaj kao da je bio prije nekoliko mjeseci, a ne prošli tjedan.

Bilo je odlično!

Glupiranje na kraju koncerta i žicanje nepoznatih da nas fotkaju :D

Pečenje kukuruza.

om nom nom nom
Veći je gušt staviti klipić na štap i onda ga poput kobase okretati u vatri, ali je i ovako dobro.

Sve je spremno za prvi pokušaj water marble tehnike.

Od pripremljenih lakova samo su se 3 pokazala dobra za to.

Napravila sam lijevu ruku.. divila se cijelu večer svom uspjelom prvom pokušaju, i onda sve skinula jer nisam navikla imati šarene nokte.

A i nije to za mene.

Stalno nešto radim, čačkam, perem i svaki drugi dan bih trebala stavljati sve novo.

A to mi se ne da.

Ujutro sam vratila na svoje staro, jednostavno :D

 

 

Naslikavanje, plesanje i pjevanje u liftu u bakinoj zgradi.

Dug je put do 14. kata, a lift pušta dobre pjesme :D

 

 

Izrada ruksaka ( klik za više) za vrijeme čijeg je fotkanja fotić poblesavio i više ne sluša.

I sada sam bez fotića.

Tuga, žalost, čemer, jad.

Neki dan sam krenula pisati završni rad, trebalo je nastaviti samo jer sam dio već napisala.

I kako me sreća prati, rad je s kompa nestao, nisam ga našla ni na usb-ima, nije bio ni kod dečka (imam naviku njemu poslati da škicne za slučaj da mi je pobjegla koja greška, to mi je još jedan back up) jer mu taj jedini put nisam slala.

I onda sam morala pisati sve ponovo. Ispočetka. Od nule.

Baš me hoće, jel da :D

I izbrisala sam sve diy videe na svom youtube kanalu.

Ne da mi se i nemam vremena sastavljati videe i pisati objašnjenja na engleskom.

Volim svoj hrvatski i želim ulagati u ovaj blog,

nije mi potrebna gledanost na yt-u, nisu mi potrebni njihovi komentari.

Blog je osobniji, komentari ovdje su mi draži jer imam osjećaj da vas sve poznajem, 

tako da ih više cijenim.

 

I nije mi žao svih onih brojčica koje sam tamo nakupila.

Ovdje imam sve što mi treba,

volju, želju, ljubav, vas koji me pratite i one koje ja pratim.

 

 .

.

.

.

.

.

 

 

I nevezano za svo moje trkeljanje danas..

moram vam predstaviti jedan kanal na yt-u.

Novi je i ima samo jedan video.

Nadam se da neće ostati samo na jednom, nadam se da će nastaviti raditi na sebi i da će barem svaki tjedan ubaciti novi video :D

 

Upoznajte mog momka Deana.

On pjeva, svira, pleše kad je kamera ugašena.

Snima covere stranih izvođača

(još uvijek ne po mojim željama, moram mu sastaviti popis)

i ovo mu je prvi video snimljen i objavljen na yt-u :D

Draži mi je cover Chrisa Isaaka koji je napravio i koji sam stavila na mob da mogu slušati 

opet, i opet, i opet..

ali dok ne napravi video verziju,

bit će dobar i ovaj :D

 

 

Ok, sad je post službeno gotov :D

Ćao!

:*