Blogoterapija.

I tako..

Nemam ništa pametnog za reći..nemam nikakav tutorial ili slično.. došla sam malo iskoristiti terapijsku stranu bloga.

Ide mi na živce ovo vrijeme. Malo sunce, malo kiša. I takvog sam ja raspoloženja. Jedan dan sam super volje, puna energije za sve, drugi dan bih se najradije sakrila pod deku s baterijom i knjigom i ignorirala svijet oko sebe.
Učenje mi ide na živce. Ne da mi se! Zanimljivo je gradivo. Ali NE DA MI SE!! Znam da moram, sad će rokovi..

Ne volim respiratornu. Jednostavno, ne volim.

Živcira me skupljanje potpisa i upisivanje ocjena u indeks. Za svaki potpis/ocjenu moram u drugu bolnicu. S jednog kraja grada na drugi. I što se onda dogodi? Nositelja kolegija nema. Na godišnjem je. Na bolovanju. Na drugom kraju zemlje.

Ide mi na živce fb ekipa. Ovih dana su jako popularne rasprave o nogometu, gay paradi, Severininoj novoj pjesmi. Ostavite se tuđih života na miru i živite svoj! Gore od toga je samo izigravanje nečega što u real life ZNAM da nisu. Većina su otišli pod delete. Nekad imam grižnju savjesti kad brišem ljude s fejsa.. ono.. imam osjećaj kao da ih ubijam. Sick.

Što se tiče izrade stvarčica, recikliranja i sličnog.. kad imam volje, nemam ideje. Kad imam ideje, nemam volje/vremena. Jedva čekam praznike :D

Na treningu nisam bila.....mislim da su prošla već 2 tjedna. Kako ću pohvatati koreografiju, ne znam. Imam osjećaj da sam u debelom zaostatku. Imala sam u planu izraditi i kostim za to, ali mislim da će to morati pričekati.

Mislila sam ovako nešto.. ali imam osjećaj da ću se predomisliti. Dimije ili ipak klasika? Hjooooj.

 Svaku subotu provedem sa sestrom i svojima na natjecanju. Mala trenira ritmičku gimnastiku. Zabranila bih  roditeljima/bakama/djedovima/tetama/susjedama/itd. dolazak na takva događanja. Hrpa glumaca na jednom mjestu. Izigravanje visine, jako dobrih obiteljskih odnosa, lažnih prijateljskih pohvala roditeljima pobjednica i kiselih osmjeha. Fuj.

Sve više počinjem misliti da su životinje bolje od ljudi. Bez predrasuda su, nisu zlobni, imaju osjećaja. Moja mala čupava loptica me jedina razumije.

Ne možeš ih ne voljeti :D

Marini je stigao njen kolačićasti lančić, nadam se da će uskoro i Romana i Ivana dobiti svoje lančiće :))

                          Mislim da sam sve rekla. Olakšala sam si dušu, kako bi neki rekli :)
        Nadam se da će me ova grumpy faza brzo proći i da ću u idućem postu biti stara ja :D

                                            A sad odo ubiti tugu, žalost, živce i jad u čokoladi.

                                                                           :*