Blogoterapija2.

Here I go again..

Znaaam.. obećala sam ne-grumpy post prošli put. Ali moram.. moram se negdje opet ispuhati.
Možda sve bude zbrda-zdola.. moje isprike :D

I dalje me skripta muči. Najradije bih sve četiri u zrak i samo guštala za nekim zanimljivim štivom za čitanje, po mogućnosti na klupici, u prirodi, u hladu :D
Idući tjedan imam 3-4 ispita.. ne znam više, bit će napeto.. jej :D
Veselim se praznicima kao čokoladi inače.. imam toliko toga u planu i nadam se da će mi ovo ljeto biti dovoljno za sve moje želje :D

I koji vrag je s poštom? Ivana JOŠ UVIJEK nije dobila svoj lančić! Paketiće sam poslala prije 2 tjedna. Il se zagubilo, il je poštar nanjušio trešnjice, il su dežurne bakice iz ulaza zavirile u paket koji je onda nestao bez traga. Kladila bih se na neku bakicu.. imam jednu takvu za susjedu -.-

Kad smo već kod dragih mi susjeda.. rekla bih da oko 80% mog ulaza čine umirovljenici. Ima ih dragih, simpatičnih, normalnih.. ali ima i onih koje izbjegavam u širokom luku ako ih vidim vani na ulici, općenito izbjegavam svaki susret s njima (čekam u svom hodniku s uhom prislonjenim na vrata da se uvjerim da je zrak čist).

Jedna takva ima običaj dolaziti k nama na kavu. Moja majka se drži toga da je lijepo biti dobar sa susjedima, nikad ne znaš kako ti mogu pomoći, bla bla bla. Ja kažem da si možemo biti dobri i u stubištu s dobar dan - do viđenja.
Nema smisla da imamo vampira koji čim namiriše da je netko stigao u stan nakon posla/faksa/škole dolazi na vrata s tanjurom nečega/šalicom kave u goste.
Nema smisla imati vampira koji prati svaki moj korak s balkona kad izađem iz zgrade i koji me prati dok ne odem iza ćoška druge zgrade gdje mi se gubi trag.
Nema smisla imati vampira koji ti dođe na vrata čim nam netko od obitelji dođe u posjetu jer "učinilo joj se da je čula nešto".
Nema smisla imati vampira koji se pravi da zalijeva cvijeće na katu kad god čuje korake po stubištu.. da joj slučajno nešto ne promakne.

Neki dan je kucala na vrata točno 3 min nakon što je mama došla s posla. I odmah je zasjela u kuhinju jer "kava koju je donijela mora se popiti." Ne mora -.-

I tako je krenula priča.. čujem ja iz sobe kako priča da svaki put vidi kada je mladi susjed (moj dečko koji svrati tu i tamo do nas, već je normalan član obitelji :D ) došao kod nas ili otišao od nas. Vidi ga kroz balkon/prozor i kroz špijunku. Meni su tada već rogovi skroz izrasli, općenito me ona živcira, ali kog vraga se miješa u to, njoj je od životne važnosti vidjeti kada je tko kod nas došao i kada je otišao. Jednom mi je došao bratić i ona je, čim je majka došla s posla, izbrbljala da je kod mene bio nepoznati stariji muškarac(?!). Mama se samo pukla smijati na to jer zna tko je bio i kad je bio i sve, ali sam ja poludila!
I tako sam im se pridružila na kavici i našalila se kako susjeda prati sve što se događa oko nas, kako joj ništa ne može promaći i sl. Od nje sam dobila značajan pogled i ozbiljno pitanje: "A jesi li možda ljubomorna što ti dečka pratim?" Ostala sam paf.. nisam znala kako da joj odgovorim, pukla sam se smijati i otišla sam iz kuhinje. Čula sam za sobom: "Pa ja volim pratiti druge i volim da se mene prati." O.o
Da li je ona unikat ili ima još takvih "dragih" susjeda, ne znam. Mislim da ima. Ali mislim da je ona u debeloj prednosti pored ostalih. Užas.

A majka i dalje vjeruje..

I da.. volim ljude koji misle da mi je mlađa sestra kćer. Da, rodila sam ju s 11 godina. Tome baš ne pridonosi to da izgledam kao da imam 14 kako svi kažu. Osmašice iz bratovog razreda izgledaju starije od mene.. ah ti današnji klinci. Kad god idem s njom negdje (danas smo išle zajedno do trga, kupovale smo poklone za rođendane :D ), dobivam poglede osude ili sažaljenja. Koji je vrag ljudima?? Znate, gradom ne šeću samo mame s djecom, na svijetu postoje i drugačije obiteljske veze. Čovjek u tramvaju se ustao da si mala sjedne, nije htjela, zahvalile smo se i nastavile stajati. Sjedio je i čas gledao mene, čas nju.. pa mene.. pa nju.. mene..nju...... Došlo mi je da mu kažem NE, NIJE MI KĆER!

Ne volim ljude koji bez pardona kažu nekome što misle, kritiziraju i osuđuju, a kad im se samima upute riječ-dvije koje ih spuste na zemlju, uvrijede se. Daj kritiku, ali nauči i primati kritike.
Ne volim ljude koji u nedostatku argumenata povise ton i počinju sa "ma što ti znaš o tome.. ti si ovakva, onakva.. premlada da bi shvatila.. trebala si upisati filozofski ili politiku (?!), a ne odabrati zdravstvo.. bla bla bla"

I ne volim onaj osjećaj nakon rasprave s takvim ljudima, s plitkim i uokvirenim razmišljanjima. Nakon rasprave s njima osjećam se jadno. Ne možeš ti takvome nešto objasniti i dokazati mu da je u krivu, koliko te on može ubiti u pojam sa svojim, već gore navedenim, izjavama. Ne vrijedi raspravljati s budalama.. kažu, prvo te spuste na svoj nivo, a onda te dotuku iskustvom.

Pametniji popušta. Zato svijetom budale vladaju.

Sheldon :D

Jooooj.. idem smiriti živce slagajući puzzle. Braco me za rođendan počastio puzzlama s likom Marilyn Monroe. Rođendan je idući tjedan, on se požurio tako da mi je dao novčeke da si to kupim jer njemu "ne pada na pamet kupovati ženskaste slagalice" :D

Slika s kutije :D škicala sam ih već nekoliko mjeseci i sad su napokon moje :D



Pozdrav!

:*