Grumpy cat je moj ljubimac

Šugav je dan. 

Šugav je tjedan. 

Ma cijeli mjesec je šugav.

Za definitivan popravak raspoloženja koljeno je opet počelo štekati.

Niz stepenice boli, uz stepenice preskače, šepava sam i cijelo vrijeme sjedim.

I pizdim.

Napokon pauza od bolnica i prakse, napokon free time koje ću očito provesti sjedeći ili ležeći sa steznikom i ledom.

All alone.

Jer svi imaju pametnijeg posla.

 

I da, grumpy sam.

 

Išla sam danas do pošte, imaju onaj vražji rok od 5 dana za podići paket i sl. pa sam morala.

Do pošte mi inače treba 3 min.. sad sam se vukla i za nekih 10-ak sam bila tamo.

Usput sam se nekoliko puta naživcirala.

Bakica je šetala psa. Prekrasnog haskija.

I stalno je gunđala na njega da požuri, vukla ga je lancem, nije mu dala nikakvu slobodu da obavi ono što treba.

Koji će ti vrag pas ako ne može obaviti ono što svi na ovom svijetu MORAMO raditi jer, eto, to tako funkcionira i to tako treba biti, i svi imamo probavni sustav?

Nisam ih uspjela prestići, šepava sam jel, bakica je brža od mene, pa sam pola puta sažalijevala psa i tu ženu. 

Probaj ti ne obaviti wc kad treba. Baš me zanima kako bi ti bilo!

Pod prozorom jedne zgrade sam vidjela hrpu praznih čašica jogurta/vrhnja, hrpu narančine kore, starog kruha i ostalih lijepih sitnica. Oko toga se okupila manja banda golubova. Nemam ništa protiv tih letećih štakora kako ih moj brat zove. Ali imam protiv ove vrste koja se naziva čovjekom. 

Čemu bacanje hrane kroz prozor??? 

U park? Kroz prozor?

Kultura na nivou.

I dođem doma i dočekaju me gosti.

Malom treba objasniti fiziku.

A jesi mene našao.

Fiziku nisam dirala 2 godine, ne treba mi i ne koristim ju.

Uzela sam si vremena da ponovim malo to što mu treba objasniti.

I onda kao da sam u zoološkom prvo dolazi brat do mene, škica mi preko ramena. 

Evo, dolazi i mama. Preko ramena se naviruje. Očito je jako zanimljivo to što sjedim i buljim u knjigu. 

Op, evo i sestre. "Jel ide?" 

Obožavam to njeno pitanje. 

Ne, ne ide. Makni se! 

Mama se vraća, valjda misli da je nešto propustila.

I koji vrag je s ovim stranim anonimnim komentarima koji očito spamaju jer nabaljezgaju nešto što uopće nema veze s napisanim u postu (i to praaastarom postu) i stavljaju link nepostojeće stranice? 

Kog vraga ste se mene primili?

Volim današnji dan.

I tako.. 

nastavljam biti jadna i sama i grumpy i živčana i ljuta.

I briga me jer nije briga ni druge.

Imaju pametnijeg posla.

Vi me ne ljutite.. you're my people :D

:*