May your day be filled with giggles :)

Krenula je praksa po bolnicama. 

Prvi tjedan u dječjoj bolnici. 

Neuropedijatrija. 

Samo promatramo, nemamo dovoljno znanja i završenih tečaja da bi se njima bavili. 

I promatranje je dovoljno. 

Dolazila su ugl visoko neurorizična djeca, max. 4 godine.

Kasnije u garderobi smo se divili roditeljima i tim klincima na upornosti, hrabrosti, motivaciji i optimizmu.
Dječica, iako ne pričaju i iako su premala za svoju dob i nisu samostalna, 

izgledaju sretno i zadovoljno. 

Oči im se sjaje, puni su neke pozitivne energije. 

Ne odustaju. 

Tjeraju te na osmijeh. 

I uzvraćaju ga :))

Kad vidim kakve probleme neki imaju i kako se dobro nose s njima, 

šutaju ih u guzu i ne daju im da prevladaju,

posramim se.

Zdrava sam, imam sve.
Ali uvijek nađem nešto na što se mogu požaliti.
Trebala bih šutjeti i biti zahvalna na svemu tome i ne skidati smajl s lica.
Ne skidaju ga ni ti klinci.
Osim onih par minuta kad puste suzu jer se mama odmaknula, a teta fizioterapeut prišla :)

Danas smo išli na odjel s respiratornim bolestima.
Provodila sam terapiju na jednom preslatkom malom limaču koji je bio dobar kao bubica tokom svih pola sata i gledao me svojim velikim plavo - sivim okama s duuugačkim trepavicama.
I mazio se mišek mali :)

 

Htjela sam si ga uzeti za doma.. da ga mazim i pazim i gledam.. bombonček :D

Inače me klinci ne osvajaju lako.. svi su mi isti..
ne znam što mi se dogodilo ovaj tjedan :)

Idući tjedan smo na drugom mjestu, opet s limačima.
I tamo će me čekati bombonček neki sigurno.. uvijek si nađem miljenika :D
I kad radim u igraonici.. uvijek



Eto.. još jedan post posvećen klincima.
Trebala sam biti teta u vrtiću :D

I to mi je bilo na popisu zanimanja.
I učiteljica.
I logopedica.
I pedagogica.

A ja sam farmaceut / fizioterapeut.. ou jea :D


Budite mi lijepi, zdravi, veseli i zadovoljni. 

Ne dajte problemima da prevladaju jer to su, i dalje, samo problemi. 

Kako došli, tako otišli.

Čitamo se u nedjelju

:*