I ovu srijedu preskačem. 

Zamislila sam da srijeda bude kreativna srijeda i da tim danom tema posta bude, 

pazi ovo, 

kreativnost! 

Ali nisam ništa izrađivala. 

Zapravo jesam, ali nije još vrijeme za pokazivanje. 

Pripremite se za još jedan post z brda - z dola. 

Najbolji savjet koji sam dobila kao odgovor na prošli post je početi se ponašati kao luđak. 

Glupirati se. 

Luđake ionako nitko ne shvaća ozbiljno i nitko na njih ne obraća pozornost. 

"Maaah, pusti ju da priča.. ionako je luda." 

Mislim da bih mogla to :) 

Ionako me neki  već smatraju malo pomaknutom. 

Kao što su sve društvene mreže obavijestile, vani je snijeg O.o 

kladim se da vam je ovo prvi glas :D 

U subotu ujutro, po onom sniježnom kaosu sam se zaputila kod dečka. 

Put koji inače ZET-om traje 20-ak min trajao je sat i pol :D 

Pola sata sam čekala tramvaj, bus je kasnio pola sata i onda je vožnja busom trajala pola sata. 

Sve po pola sata, još sam i dobro prošla. 

Cijeli dan sam bila smrznuta, hrpa slojeva odjeće i zamotanost u dvije dekice su malo pomogli. 

Tako sam se grijala gledajući film The words. 

Ocjena mu i nije visoka, ali mi se svidjela radnja. Kraj mi je bez veze. 

Ostatak dana sam provela zatvorena u sobi, s dvije šivaće mašine i šogicom. 

Bio je neki uspavani dan i ni kava nam nije pomogla, usporeno i lijeno smo radile. 

Navečer sam uspjela nagovoriti dečka na grudanje i valjanje po snijegu što je inače nemoguća misija. 

Ali je najviše uživala Dina, njegov pas :D 

I u nedjelju smo bili s njom na snijegu, nisam vidjela psa koji toliko voli snijeg i koji ima toliko energije za skakanje i valjanje :D

 Ok.. ovo izgleda onako kako ne bi trebalo izgledati xD
Dina obožava kad joj se baci gruda, skače za njom i uhvati ju ustima.
Ovo je očito bila velika hrpa snijega jer je ispalo kako je ispalo xD

Ovako to inače radimo :D

Nakon 5 godina druženja postajemo si sve bolje i bolje. 

Napokon smo došle do udaljenosti između moje i njene glave na 30-ak cm.
To je za mene veliki napredak s obzirom da se bojim velikih pasa. 

Pogotovo razigranih koji vole skakati i zatrčavati se u druge, koji vole biti baš meni uz nogu kad smo u šetnji, koji vole baš mene najviše šnjofati, koji cvile dok ih ne pomazim..baš ja.. 

da nastavim? :D

Al` sad smo kompice :D

Ćao i od nas zajedno :D

I sad već 3. dan nisam izašla iz stana i polako već ludim.

Vodim neku čudnu borbu sa svojima.
Ako se to uopće može nazvati borbom..
kad oni sudjeluju, ja uopće nisam prisutna, nema me doma,
kad ja želim sudjelovati, ignoriraju me.

Ne idem nikuda dok me ne dožive.

Jedva čekam idući tjedan!
Dečko i ja smo se dogovorili da si ove godine nećemo kupovati poklone za Božić.
Zajedno ćemo skupiti novčeke i kupiti jednu board game :D

Vjerojatno LOTR.

U Algoritmu uvijek najviše vremena provedemo uz sve te igre i još nismo definitivno odlučili.

Ali već ga vidim kako drži prsten, s ludim pogledom i riječima "My precious!"

 

I ne mogu prestati jesti čokoladu!

Prije sam živjela na čokoladi. 

Doručak, ručak, večera - čokolada.

I onda sam počela normalno jesti.. uz čokoladu, naravno :D
I onda sam se zasitila čokolade pa sam samo normalno jela.
I sad me opet uhvatila faza čokolade.
Doručak, ručak, večera - čokolada.
Uz pokoju jabuku.
Blago meni.

Ne pomaže što doma imam hrpu čokolade jer tata radi u jednoj čokoladnoj firmi i za Nikolu je dobio čokoladne pakete za brata i sestru.
Ja imam previše godina za taj paket.
I bolje.. jer i ovako pojedem sve njihovo. Još jedan mi definitivno nije potreban!

 *.*

Toliko od mene..

:*