Moje priznanje da se bojim auta mi je donijelo nekoliko komentara vezano za tu temu i jedan mail.
I tako se javila ideja za post.
Auti.
Vožnja.
I svi problemi vezani uz to.
A kod mene ih ima :D
Strah me vožnje u autu.
Uvijek sjedim iza suvozačevog mjesta (ako je pored vozača zauzeto, jel) i imam lijep pogled na onu kazaljku za brzinu.
Hvata me neka čudna ukočenost i nervoza kad taj vražji cajger prijeđe 60-70.
Ovisi tko je vozač. Kod tate toleriram i 80.
Uf.
Kad sam pored vozača, imam imaginarne kočnice. I to ne jednu.
Kočim i rukama i nogama. I u glavi.
Ugl, bojim se.
I onda sam ja takva kukavica krenula u autoškolu. Ironijo moja.
Krenula sam kad i dečko.
"Ako ne odem sad s njim, neću nikad."
Tako sam razmišljala. Zapravo, svi oko mene su tako razmišljali.
Tako sam razmišljala. Zapravo, svi oko mene su tako razmišljali.
Predavanja su super prošla.
Sve testove koje smo rješavali za vježbu sam rasturala.
Sve mi je bilo jasno. Raskrižja, ma mačji kašalj.
I dobila sam volju za ta čuda na 4 kotača.
Predavanja iz prve pomoći su prošla isto, sve sam već čula jednom u srednjoj, jednom na faksu.
Predavanja iz prve pomoći su prošla isto, sve sam već čula jednom u srednjoj, jednom na faksu.
I veselila sam se ispitu iz prve pomoći.
I našla sam se u autu. Ali ne pored instruktora. Pored dečkovog tate.
Iskreno, ja do tada nisam imala pojma kako se auto uopće pali, a kamoli nešto drugo.
Jedan vikend kod dečka njegov tata je s njim vježbao vožnju, ja sam bila opet iza suvozačevog mjesta.
I nagovorili su me da sjednem za volan,
njihovim riječima "samo da vidim kakav je osjećaj sjediti na tom mjestu."
I na upute, otpustiti kvačilo, pritisnuti gas, sve postepeno, auto je krenuo, ja se prepala i sve pustila.
I na upute, otpustiti kvačilo, pritisnuti gas, sve postepeno, auto je krenuo, ja se prepala i sve pustila.
Eto, neznalica sam i nisam znala da će auto krenuti :D
Tu sitnicu su mi prešutili.
Tu sitnicu su mi prešutili.
I čak sam vozila, nekoliko metara brzinom hoda bakice sa štapom.
Ali sam vozila! :D
Ali sam vozila! :D
I primila me još veća želja da se dočepam vozačke i da šutnem taj strah u guzicu :D
Tako je i bilo.
Jednom i više nikad.
Bio je još jedan pokušaj vožnje s tatom nakon toga, ali je završio u suzama. Mojim. Ne tatinim. Iako mislim da bi možda i on zaplakao od svoje muke i moje nesposobnosti.
Jednom i više nikad.
Bio je još jedan pokušaj vožnje s tatom nakon toga, ali je završio u suzama. Mojim. Ne tatinim. Iako mislim da bi možda i on zaplakao od svoje muke i moje nesposobnosti.
Prvi ispit iz propisa.
Dečko je prošao, ja roknula k`o kruška.
Raskrižja sva točna, griješila sam na glupostima.
Dečko je prošao, ja roknula k`o kruška.
Raskrižja sva točna, griješila sam na glupostima.
Drugi ispit iz propisa.
Roknula k`o kruška.
Malo manja kruška, nedostajala su mi 2 boda za prolaz.
Raskrižja sva točna, griješila sam na glupostima.
Treći ispit iz propisa.
Malo manja kruška, nedostajala su mi 2 boda za prolaz.
Raskrižja sva točna, griješila sam na glupostima.
Treći ispit iz propisa.
Roknula k`o kruška.
Još manja kruška, nedostajao mi je 1 bod za prolaz.
Raskrižja sva točna, griješila sam na glupostima.
Još manja kruška, nedostajao mi je 1 bod za prolaz.
Raskrižja sva točna, griješila sam na glupostima.
I moja želja se smanjivala nakon svakog pada.
I nakon prodika od strane mojih doma.
Četvrti put nisam izašla na ispit.
Odustala sam.
Nisam se htjela više ubijati u pojam nakon još jednog mogućeg pada. Nisam htjela ponavljati predavanja nakon ta još 2 moguća pada. Nisam htjela više uzimati novce za ispite od svojih da bi, pogađate, opet pala.
Uz svu tu "motivaciju" nisam otišla ni na ispit iz prve pomoći.
A prvu pomoć imam u malom prstu.
I nakon prodika od strane mojih doma.
Četvrti put nisam izašla na ispit.
Odustala sam.
Nisam se htjela više ubijati u pojam nakon još jednog mogućeg pada. Nisam htjela ponavljati predavanja nakon ta još 2 moguća pada. Nisam htjela više uzimati novce za ispite od svojih da bi, pogađate, opet pala.
Uz svu tu "motivaciju" nisam otišla ni na ispit iz prve pomoći.
A prvu pomoć imam u malom prstu.
To je bilo prije godinu i pol.
Autoškola me neće skoro vidjeti.
Ako me uopće još jednom vidi.
Znam da to nije dobro, danas se ne može bez auta. I ne mogu izbjegavati aute do kraja života.
Ali autoškola i nema prevelikog smisla dok mene panika hvata kad netko pretiče, kad se vozi brzo, ili kad se naglo koči jer, eto, netko je izletio.
Autoškola me neće skoro vidjeti.
Ako me uopće još jednom vidi.
Znam da to nije dobro, danas se ne može bez auta. I ne mogu izbjegavati aute do kraja života.
Ali autoškola i nema prevelikog smisla dok mene panika hvata kad netko pretiče, kad se vozi brzo, ili kad se naglo koči jer, eto, netko je izletio.
Palo mi je na pamet da zbog straha podsvjesno namjerno padam ispite samo da odgodim to sjedanje iza volana. Kasnije su mi i drugi rekli da im se tako činilo.
Par puta sam imala manji sudar, 2-3 puta koliko me sjećanje služi. Ništa strašno, svi živi i zdravi ostali.
Ali mi je to očito izazvalo ovoliki strah kojeg prije nije bilo.
Prije sam se smijala onima koji su se bojali brze vožnje.
Eto mi sad :D
Par puta sam imala manji sudar, 2-3 puta koliko me sjećanje služi. Ništa strašno, svi živi i zdravi ostali.
Ali mi je to očito izazvalo ovoliki strah kojeg prije nije bilo.
Prije sam se smijala onima koji su se bojali brze vožnje.
Eto mi sad :D
Ako mi imate koju pametnu za natipkati, slobodno :D
Svaki savjet je dobrodošao jer već živce ispijam i tati i dečku i svima s kojima se vozim :D
Slobodno mi se i smijte :D
Može i psihološka analiza :D
Ako pomaže, sve prihvaćam :D
Mislim da je ovo prvi ovakav post, iz dubine duše, jel :D
I samu sebe sam iznenadila :D
Svaki savjet je dobrodošao jer već živce ispijam i tati i dečku i svima s kojima se vozim :D
Slobodno mi se i smijte :D
Može i psihološka analiza :D
Ako pomaže, sve prihvaćam :D
Mislim da je ovo prvi ovakav post, iz dubine duše, jel :D
I samu sebe sam iznenadila :D
:*
Dok se ne riješiš toga straha i neugodnosti iz vožnje, nemoj se ni vraćati u autoškolu, znači da nisi spremna. bolje i za tebe i druge da ne ideš onda još, ali svejedno mi je žao što je tako završilo. Ja sam se isto namučila sa propisima, uvijek su me neka trik pitanja zaribala, sa raskrižjima nikada problema. Na kraju sam prošla iz 3. puta, ne odvajam se od auta, ne znam sada kako bi bez njega. Ja sam položila kada sam imala 23 godine. Bila sam krenula kad sam imala 18, no na kraju mi se nije dalo, pa sam odustala. Danas mislim da je i bolje tako, jer mislim da je 18 premalo godina za nešto tako moćno kao auto.
OdgovoriIzbrišiAutoškola me neće vidjeti dok se ne riješim tog straha i dok neću moći sama plaćati. Kao što si i rekla, nema smisla. Nakon 2. i 3. puta sam baš imala osjećaj da ću proći, i onda šipak.. opet pad xD
IzbrišiIdi psihologu, a ne u autoškolu. :p
OdgovoriIzbrišiBolji savjet nisam mogla dobiti :P
IzbrišiNemam ti neki savjet osim da raščistiš sama sa sobom, čvrsto odlučiš pobijediti strah i vratiš se u autoškolu. :)
OdgovoriIzbrišinemam neki mudar savjet. ja sam položila s 18, ali iz 4. puta. s druge strane, moja sestra je cijeli život odbijala sjest za volan, i otežavala si život time. ovo ljeto s 38 je pložila, iz prve. druga je stvar što ju je strah doć do Zagreba:)
OdgovoriIzbrišimislim da, ako se ikad odlučiš pregrist ovo, mora desiti nešto da nemaš alternative. dok god postoji opcija b, nećeš riješiti problem.
mogu ti reći da je auto samo transport, način da lakše dođeš na drugo mjesto, i da ga puno vozača loše radi. mogu ti savjetovati da razmisliš zašto samu sebe kočiš u razvoju. ne znam hoće li se savjeti primiti :)
drži se, i to će proći
Da, dok imam izbor auto mi ne treba.. po tome nikad neću sjesti za volan. Nadam se da će mi se dogoditi neki klik u glavi i da će se i to riješiti :D
IzbrišiEvo da podijelim i ja moju priču s autom (probat ću biti kratka), možda ti bar malo budem podrška :) Čitav život sam u autu, zbog posla sam više na cesti nego u stanu i jedva sam čekala da počnem voziti i da si jednog dana nabavim svoj autić. Ispite sam prošla bez problema, vožnja mi je išla super, uživala sam. Sve dok nisam dobila vozačku i sjela sama u auto. Iz nekog neobjašnjivog razloga ne vozim. Ne osjećam se dobro za volanom, stalno strahujem da će mi se ugasiti auto i da ću napraviti neko sranje na cesti...najluđe od svega je što vozim sasvim normalno, nemam strah od brzine, ali se nikako natjerati da ponovno sjednem za volan. Sramim se uopće to priznati.
OdgovoriIzbrišiIma jedna stvar koje se uvijek sjetim kad mi netko tupi da se natjeram da vozim, a to mi je rekla frendica kad sam krenula u autoškolu. Rekla je da je vožnja nešto na što se ne smiješ siliti, ako ti se vozi, onda vozi, a ako ne, nitko te ne može prisiliti na to. U krajnjoj liniji preopasna je to igračka :)
A ako je netko uz tebe? I onda ne želiš ili samo kad si sama? Frendicu je bilo strah voziti nakon autoškole, ali je nekako postepeno prevladala strah. Prvo se vozila s nekim i onda je pomalo kretala sama.
IzbrišiI da, definitivno nije bezopasna igračka :)
Ahjoj. Najgori su strahovi koji utječu na svakodnevni život. Ajde da se bojiš visine, pa jednostavno, ne postaneš planinar. Ali ovo je drugačije. Hm. Voljela bih ti dati kakav pametan savjet. Ali nemam ga :/ Možda bi savladala taj strah baš kad bi počela voziti, jer bi tad ti imala volan u rukama i određivala bi kojom bi brzinom išla. Tak da možeš voziti i 50. U početku i ispod 50 dok ne postaneš sigurnija. I ako se nekamo trebaš odvesti, voziš se polako. Ako ideš nekamo s drugima kojima bi smetala tvoja sporost, neka oni voze. Ali ne iznad 70. Osim tate :)
OdgovoriIzbrišiJa sam se bojala brzine prije, u tuđim autima bi me hvatala nervoza ako bi brzo vozili, ali općenito auta se nisam bojala. Onda sam položila i u početku sam sporo vozila jer nisam osjećala sigurnost, ali nakon nekog vremena sam se totalno opustila i nemam više nikakvih problema, niti se bojim sama brže voziti niti s drugima :) Mislim da to nije bilo baš tako izraženo kao kod tebe, ali moraš se još malo opustiti prije nego nastaviš s autoškolom. Nemoj pridavati tome toliku važnost, probaj to shvatiti kao svakodnevnu radnju.. Nemoj se bojati jer ti auto može jako često dobro doći :) I čini mi se da si ti takva osoba da nikad ne bi bila neoprezna u vožnji, a to je jako važno jer nažalost takvih vozača ima dosta pa treba doslovno i za njih misliti.. to je meni moj tata rekao i sada vidim da je totalno bio u pravu :) Uzdaj se u sebe i bit će sve ok!! Sretno ti :)
OdgovoriIzbrišiJa se brzine ne bojim, uopće, pogotovo kad tata vozi :D
OdgovoriIzbrišiAl voziti mrzim i toliko odugovlačim s ovom vožnjom da je to već kritično :/ ma sam nek ja položim, dalje ćemo lako.
Položila sam sve iz prve. Bilo je to prije punih 11 godina. Dan nakon što sam položila netko se u blizini moje kuće slupao u zid. Unutra je bila skoroz mala beba i to me na smrt prestrašilo. Naravno, kakva jesam, pomislila sam ako se to dogodilo nekom iskusnom kako li se to neće dogoditi meni. I tako nikad nisam ni sjela za volan. Inače, kao suvozač praktički pola dana provedem u autu i uopće se ne bojim. Žao mi je i ljuta sam na sebe, ali ne mogu si pomoći.
OdgovoriIzbriši