ponedjeljak, 15. listopada 2012.




                                     Znate ono kad imate 21 godinu i kad ste u kazni?

                                                                 Ne znate?
                                                Well, welcome to my world! :D

                                             Čime sam to zaslužila.. ne znam :D
                                                  Mislim da nikad neću saznati.
                                     Mislim da ni moji ne znaju zašto me tlače ovoliko.
                                                         Ali eto.. hoće im se.


Brat i ja nagađamo da je zbog neopranog suđa. Jer, kako netko može biti cijeli dan na faksu i ne oprati suđe koje se nakupilo dok ga nije bilo doma? Bezobrazluk. Fizički nemoguće, ali nebitno. Bezobrazluk.

I onda se sjetim sve razmažene gamadi koja se već u nižim razredima osnovne počne žaliti jer moraju, ajme muke, napisati zadaću. Ili pospremiti SVOJU odjeću nakon što se preodjenu. Ne daj Bože da ih se krivo pogleda. Jer ipak, oni su samo djeca, neka uživaju, pa tko je vidio raditi nešto korisno.. učiti, obavljati svoje mini obaveze.. ma to je za budale.

U taj koš stavljam i svoju seku. Sad bi neki rekli: "Pa kako možeš? Sestra ti je." Da, sestra mi je. Mala razmaženka kojoj se sve dopušta i koja se iz svega izvuče. Brat i ja uvijek nastradamo.. jeeej :D

Kaže mi frendica: "Razgovaraj s njima."
Kažu da razgovor pomaže.. očito nisu pokušali razgovarati s mojima. Good luck with that :D

Imam naviku tražiti "dozvolu" za izlazak, običnu šetnju, kavu, odlazak dečku. Ne znam da li je to postala moja navika, ili su mi je oni usadili još u vrtiću. Ništa bez njih. Ne pitati ih nešto, ajme.. nepoštovanje, bezobrazluk, bla bla bla. Utješite me i recite da toga ima i kod drugih.. možda ne u tolikoj mjeri, ali barem pinkica ^^

"Što si radila ovaj vikend?", volim kad me to netko pita.. pa ono, od kuda da krenem. Bila doma, pospremala, čitala knjige, ponavljala živčani sustav (sad barem napokon mogu reći da sam shvatila kako sve funkcionira), u nedjelju odradila face painting u igraonici..doma bila uglavnom tiho. "Kava, kino?", hmmmm.. kako da ti kažem? U kazni sam :D

Ne znam čemu uopće tipkam ovo.. ionako neće ništa promijeniti :D
Možda se nadam još nekom 21-godišnjaku u kazni.. da dijelimo tugu i jad :D

Dobra strana svega toga..
čašćenje novim bilježnicama bez imalo grižnje savjesti :D

Nepotrebnim, ali potrebnim jer su baš kul i podižu raspoloženje :D


I jedna mačkasta :D

Volim bilježnice :D

Kupila sam si knjigu Georgea R. R. Martina The Armageddon Rag,
zapravo.. majka je kupila.. valjda joj je bilo žao :D
Neki kažu da je knjiga ok, neki da je nothing special..
ja kažem: "To je Martin, ne može biti loše!"
Saznat ćemo :D





I sad kad ste došli do kraja posta sigurno si ovo mislite :D


Čitamo se kad ću imati pozitivnije misli za natipkati :D

Ostajte mi lijepi, zdravi, slobodni :D

:*


Broj komentara: 17:

  1. Pa ti to super podnosiš :D. Ja imam sa svojima rasprave u posljednje vrijeme oko zivkanja na telefon, ispitivanja gdje sam i s kim sam. Još mi je gore kako sam počela da raduckam nešto, pa je to malo i ozbiljnije, a moram svojima da se javljam. Nisam puno starija od tebe :D, tako da, ima mrvica toga, ali kažnjavanja, eh :D, mislim da im to već ne bi bilo uspješno :D.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jao, zivkanja na mobitel.. i ako se ne javim nakon što jednom odzvoni: "Nešto se dogodilo! Sigurno nam mulja nešto!"

      Povjerenje: 0 bodova :D

      Izbriši
  2. o da, razumijem te u potpunosti! i kod mene je tako s tim da ja imam 23 fucking godine i (ne toliko) mlađeg brata zbog kojeg gotovo uvijek naje*em... a razgovarati s roditeljima/objasniti im neke stvari/dobiti trunkicu razumijevanja je nemoguća misija. toliko o tome. inače, napisala sam cijeli post na ovu temu al mi je bilo bed to objaviti jer eto i ja sam mislila da toga ima samo kod mene...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I ja sam se premišljala prije objave posta, ali neka.. pa nije sramota imati čudne roditelje :D

      Najmlađi uvijek najbolje prolaze.. dok sam bila manja, ispitivala sam svoje zašto mi nisu rodili starijeg brata, ne želim ja biti prva :D

      Izbriši
  3. Proći će kazna kad tad! ;) Mene ne stavljaju u kaznu već dugo, ali uvijek traže od mene da kažem gdje idem, ako slučajno nešto ne napravim po kući krenu instant gnjaviti, a samo da kažem da stvarno radim 90 posto stvari po kući... jedinica sam, znam da ide sve meni, ali trebam to itekako zaslužiti... možda kod tvojih ne pali razgovor pa probaj samo kada ideš negdje ne pitati nego samo reći... idem tu i tu, vidimo se.. nekako ih sama lagano privikni na neke stvari koje ti pašu... ako možeš.. držim fige :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nije meni problem raditi po doma, pospremati i sl. (osim kuhanja, tu uskače braco :D ), ali me smeta što ne znaju to cijeniti i što smo za njih uvijek lijeni i nesposobni. Probala sam već sve moguće načine da ih ublažim, tvrd su orah :D

      Izbriši
  4. Haha, ti si to tako slatko napisala da sam se ja morala nasmijati, mada mi je žao.
    Razumijem te donekle, i ja sam svojima morala podnositi izvještaj o kretanju, odnosno pitati mogu li do prije par godina. Ma lažem, i danas je slično, iako imam 25. :D
    Mislim, ne moram ih naravno pitati da li mogu izaći s društvo, momkom ili tako, ali ako hoću na neki dalji put ili nešto moram ih obavijestiti i pitati. Mada me uvijek puste, to je samo pro forme, zahtijevaju da sve znaju i to jako smiješno zvuči kad to kaže jedna 25godišnjakinja. :P

    A i sama vodim rat s mlađom sestrom oko kućanskim poslova (nas dvije živimo same u drugom gradu, ali sestra redovno mene tuži ako nešto nije po njenom :P) i onda obično ja izvučem deblji kraj. :D

    Ne brini, nećeš još dugo. Dok ne počneš da zarađuješ :P

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tisuću puta mi je došlo žao što nisam otišla raditi nakon srednje.. mislila sam da ću sa svojom parom biti svoj čovjek :D
      Jedva čekam da ovo čudo završim i krenem raditi :D
      Ma nema onda te kazne koja će me ostaviti doma :D

      Izbriši
  5. Baš mi je žao da si u kazni, a pogotovo bez nekog razloga...Ja imam već dosta godina, ali kad sam bila u tvojim bila je slična situacija i kod mene, ali ipak neko drugo vrijeme...
    Ne znam da li će zvučati utješno, ali brzo će i to proći,i tada ćeš biti svoj čovjek i odlučivati o svemu što želiš...
    Pozz...:)

    OdgovoriIzbriši
  6. ma nebrini svima nam je ponekad tako :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Najmlađa sam od dvije sestre koje su starije 11 i 13 godina od mene. Moji roditelji su isto dosta stari i ja sam u obitelj došla s namjerom da roditelji ne budu sami kad ostare, što je tako pogrešno, jer ne mogu ja svoju mladost ostaviti doma s njim u kući. Imala sam režim, rad, disciplina i uvijek svoj privatni zatvor, svoju sobu. Bile su velike muke oko izlazaka i ostalih mojih "fiks" ideja, jer problem je bio uvijek kad sam htjela otići od kuće. Svejedno, to vrijeme je prošlo kad sam sam otišla na faks i daleko od kuće, no onda su se javili drugi problemi. Svaki dio života nosi svoje gluposti i težinu, a kad to prođe, samo se na sve nasmijemo..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Znam da prođe, znam da ću se jednom svemu smijati.. ali sada to jako smeta :D

      Izbriši
  8. O, da, znam kako ti je!Većina nas je to prošla i to je OK kad sada sagledam stvari.Imam puno više godina, roditelj sam , profesor i sto puta sam poželjela kao cura otići od roditelja.Da nisu bili takvi ne bih završila faks , možda bih se udala sa 18 i žalila za svim i svačim u životu.Možda i ne bih, ali poznavajući sebe....Usadili su mi odgovornost , ali me nikada nisu uspjeli naučiti ( iako je bilo milijun pokušaja, kazni i vikanja) podrediti drugima sebe, biti uredna u spremanju odjeće i uvijek čistoj kući, he,he,he.Da me sada mama čita ?!!!!Proživjela sam sve ono što proživljavaju 15-godišnjaci,ali malo kasnije kada sam otišla na faks. Nisam zakasnila i uvijek se sjetim:" Nikada nije kasno!!!I toga se i dan-danas držim:)Zahvalna sam roditeljima što život ne proživjeh prebrzo i još uvijek sam dijete:)))))))Uživaj dok ne moraš proživljavati i brinuti kao što oni brinu jer odgoj je najteža životna zadaća.Rezultate često vidiš prekasno.Sve to prođe i ,kako kaže Romana,samo se sa smješkom sjetih svojih sadašnjih briga.Pozdrav:)))

    OdgovoriIzbriši
  9. Ah, ti roditelji. Cudna su to bica. A najgora stvar je u tome sto se "promijene" kad su im djeca u pubertetu. :)))
    Draga Sara, zelim ti ugodan boravak u kazni. Nije nista strasno biti u kazni (iako ja ne kaznjam cesto), bit ce ti super kad izadjes.
    Ja sam majka dvoje tinejdzera, jedno se zove Sara kao i ti.
    Moras znati da je najveca ljubav na svijetu ona koju roditelji osjecaju za svoju djecu. Saznat ces za par godina.
    pozzz

    OdgovoriIzbriši
  10. Potpuno te razumijem.Ja sam jedinica i nemam brata il seku da sa njima podijelim sreću il nesreću.Dok je mama radila meni je bilo super,dođem sa faxa,odmorim se i operem to prokleto suđe.A sad kada je u penziji teško i meni da se naviknem a teško i njoj.Ja sam od prvog osnovne ostajala sama u kući i mnoge stvari sam morala sama i da naučim.I mama bi sad da ispravlja krivu Drinu i da mi nameće svoj način razmišljanja.Ako se nedaj bože pokvari nešto u stanu il da se struši zgrada rekla bi da sam ja kriva.Ona je konzervativna i ako ne mislim kao ona moj način razmišljanja odmah ne valja.Ako ne operem suđe napravi mi skandal.Ne sjeti se nikad da sam ja spremala kuću dok je ona bila na poslu.Smjena joj se završavala oko šest sati,ne bi nikad ni stigla.Sjetim se svega i bude mi teško.Zaključavala mi je telefon i kablo od tv da ga ne gledam.Srednja mi je prošla u slušanju radija.Ja sam prolazila četvorkom i peticom,tako da nije bilo zbog učenja.Izvini,ja napisa svašta al eto tvoj post me podsjetio na mnoge stvari koje želim zaboraviti.Žao mi je što si se našla u kazni,suosjećam se s tobom.Izdrži i pokušaj da nekada kada budeš imala svoju djecu ne praviš iste greške i ne donosiš iste odluke kao i tvoji roditelji.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ovo je potpuno suprotna priča.. Brat je došao kad sam imala 6, sa 7 sam ga već vodila u vrtić. Seka je došla kad sam imala 14 i uvijek je bilo iz vrtića u školu, iz škole u vrtić po nju. Njihove zadaće su moje brige. Moji su po cijele dane na poslu. Razumijem da dođu ljuti, umorni i da je zadnje što žele vidjeti nered doma, ali nekad se jednostavno ne stigne. Ali da su njihove reakcije pretjerane, JESU.

      I mi smo po cijele dane bili sami doma. Znam da je krivo.. ali ajmo reći da smo se sami odgajali, brat i ja pogotovo. I zbog toga često upadamo u rasprave i neslaganja sa svojima, svatko ima svoja stajališta koja definitivno nisu ista.

      Hvala ti na komentaru :))

      Izbriši
  11. Nadam se da će kazna brzo proći, poludim na nepravdu i ne bi kod mene prošlo bez vikanja, ali opet, sve zavisi koliko su ti roditelji autoritet. Ja sam većinu srednje provela u kazni zbog groznih ocjena, pa kad sam napunila 18 postavila se i rekla sad je dosta :D Ali, nismo svi isti :)

    OdgovoriIzbriši